* * * * *

 

   Kada vidim sve te ljude oko sebe, kako brzo jure pored mene, nekako mi dušu obasipa tuga. Ta brzina uliva strah, uliva nemir i više ne znam kuda pre da gledam. I svi ti pogledi prazni i hladni su, tako blizu a daleko su. Mnogih se plašim, ali i dalje tražim, i dalje gledam...direktno u oči, ne bih li pronašao tvoj pogled pun ljubavi, mira i poštenja... ali tvojih očiju nema pa nema.

   Nekada je sve išlo sporije, mirnije i opuštenije. Nekada su drugi gledali sa osećanjem i tražili kao ja, ali za to mnogi više nemaju vremena. Da li da nastavim potragu? Nešto mi govori da me tvoje oči negde čekaju. Takvi kao ja, mora da negde lutaju, potajno se šunjaju, ali ih je u sve manjem broju. Lutaću i ja i tražiću tvoja oka dva. A kada se naši pogledi budu sreli, sve oko nas će nestati. Sitni momenti postaće večni; ti brzi koraci u sekundi će stati; ko god je pričao samo će zanemeti...tišina će zavladati, samo će me tvoj miris opijati. Uživaćemo u večnosti i taj trenutak zauvek pamtiti.

   U tvojim očima, crnim ili plavim, videću nežnost, strastvenost i toplotu, dok ćeš u mojim očima prepoznati vrelinu, ljubav i misteriju. Samo me pogledaj i reći ću ti ko si. Predivna mala koja s nogu obara, koja pogledom ume da očara. Ona što obećava, zato što je prava. Ona što je na pravom putu pravog tražila...

   Prepoznaš li sebe bar malo u ovome, prevali taj put i pronađi me. Pogledaj me i dozvoli da osetim te... Dozvoli da ti osetim dušu, da ti misli  čitam, da ne moram ništa da te pitam. Znam da ćeš doći, zato čekaću te mala. Tvoje oči pronaći će moje i u tom trenutku stvoriće se ljubav, ona koja spaja, koja nas ispunjava. Tišina, misterija, pogledi, ti i ja. U mojim si mislima, a u njima stara izreka Šekspirova: " Ljubav se rodi, živi i umire u očima" .

-------------------------------------------------------------------------------

 Ovaj tekst, odnosno pismo, je napisano u muškom rodu, jer je zapravo odgovor na "Lavirint" u istoimenoj priči koju sam letos napisala... A što se tiče priče..deluje kao scenario za špansku seriju...tako da ću je zadržati za sebe :)


I opet ... mozda

 

  Možda ipak nisam za ovo. Možda težim ka nečemu do čega nikad neću doći. Možda me vara ovaj put jer je sličan onom pravom. Možda ta kapija koju tražim ovde ne postoji. Možda me ljudi oko mene ovde nikad neće shvatiti. Možda za njih sam samo prolaznik bez karte i bez cilja. Možda znaju bolje od mene da kad tad ću se vratiti. Možda mi vreme ovde neće nikad odgovarati. Možda vazduh će me gušiti, a voda me daviti. Možda mi treba nečija ruka puna optimizma, da razbije mi čauru i pusti me da isplivam...

  Možda ništa nije slučajno, možda svi smo tu sa razlogom. Možda me pogrešan put vodi do pogrešnih ljudi. Možda me upravo ti ljudi vode do ruke optimizma. Možda me baš ta ruka vodi do pravog cilja ...  

 

 Možda sam preterala sa '' možda '' ali nadam se da ćete mi oprostiti :)