Kraj

 

Neću te pratiti,

put kojim ćeš krenuti,

sam će te voditi,

od mene ćeš se udaljavati,

sve veću slobodu osetiti,

iz svog srca ćeš me pustiti

i tek onda shvatiti,

da me nisi znao voleti,

al nemoj mi zameriti,

htela sam te spasiti,

jer sve će kad-tad propasti

i onda zašto čekati,

ne želim te mučiti,

a ni sebe gušiti,

neku drugu ćeš zavoleti,

a meni ćeš zahvaliti,

što sam uspela oči ti otvoriti.


Istina i laž

ISTINA I LAŽ
 
Bol, osećam ga često.
Probada mi grudi,taj mač života i smrti.
Tuga, ne da mi da dišem.
Jecaji se bude, suze liju mi sve više.
 
Mrak, svud je oko mene.
Od svega sad bih pobegla ali nema izlaza.
Duše, Bože šta im radiš?
Pusti ih da idu, kad već ne daš da se vrate.
 
Osećaj, znam da nisam sama.
Pogledom me prati,uliva strah u kosti.
Nemir, trese mi se telo.
Hladan znoj me obliva a srce mi je vrelo.
 
Pitanja, da li ima kraja?
Šta je iza svega i gde smo mi to sada?
Odgovore, možda nikad neću saznati.
Možda večno ću se pitati i u zabludi živeti.
 
Osmeh, tvoj je bio najlepši.
Sreću si donosila, dane ulepšavala.
Oči, ma bile su predivne.
Ta čarobna boja i toplota u njima.
 
Ruke, nežne poput svile.
Tople i rumene, uvek osećaja pune.
Ljubav, toliko je ogromna.
Do neba ću te voleti i u srcu čuvati.
 
Laž, da vreme leči sve.
To samo su iluzije,svaki minut sve teži je.
 Istina, patiću zauvek.
Strpljivo ću čekati,al ti se nikad nećeš vratiti.


Pusti snovi...

PUSTI SNOVI
 
Možda sada spavamo 
i sve ovo sanjamo.
Možda san u snu snivamo,
za pravi život se spremamo.
 
Neko samo nada se 
da samo ružno sanjao je.
Dok drugi poželeće
da nikad se ne probude.
 
A moji snovi pusti su,
u njima ne vidim utehu.
Tražim te svuda,tražim u snu,
a ti odavno nisi tu.


Večita noć

VEČITA NOĆ
 
Kiša će do svitanja liti,
Poslednja noć će večito trajati,
ova sveća će do kraja izgoreti,
a moj bol i dalje neće prestati.
 
Život mi sve manje neliči na sreću,
da od bola pobegnem ne mogu i neću,
kakva je to sudbina kad moram da je molim,
ili je život bedan,ili ja ne znam da ga živim.
 
Dosta mi je besa,dosta mi je kajanja,
dosta mi je tuge,žalosti i plakanja,
Uglavnom sam sama, a društvom okružena,
za sve druge srećna a u duši bolna.
 
Koliko će svi gledati, videti a ćutati,
tražiti od mene a ništa mi ne davati?
ja ne tražim im puno, mrvu ljubavi i pažnje,
samo da znam da postojim, dovoljno mi je to saznanje.
 
Kiša i dalje ne prestaje,
jutro još uvek ne sviće,
sveća odavno izgorela je,
a moj bol i dalje ne prestaje.


Čekaću do kraja

ČEKAĆU DO KRAJA
 
Čekam taj čas,
da vidim nju i njega,
sad nema više nas
kad nestalo je svega.
 
To nisam više ja,
to nisu iste oči,
što gledale su njene,
krišom usred noći.
 
Iskreno se nadam,
prestaće me tuga,
al ko u vodu da padam,
jer tuga neće nikuda.
 
Oni su sad tu,
sa životom srećnim,
a ja vidim njenu sliku,
sa pogledom mračnim.
 
Čekaju me zime, leta,
onaj sudnji dan,
a šta čekam ja,
neostavaren san.


Otkad nje nema

OTKAD NJE NEMA
 
Sve je tužno i mračno,
okrećem se i izlazim plačno.
Ništa ne svetli osim njega,
a ovo ostalo - ma dosta mi je svega.
 
Ove suze ne mogu da zaustavim,
kad sam zadnji put stvarno bila srećna ni ne pamtim.
Molim se za sreću 
ali bojim se da je uskoro videti neću.
 
Otkad je ona otišla,
sva svetla su se polako gasila.
Želim da pričam sa njom,
ali ona ne može više sa mnom.
 
I ništa više neće biti isto,
pa i da neka druga dođe na njeno mesto.
Za sebe znam, možda ću se radovati,
ali u duši ja ću vrištati.
 
Kad-tad doći će opet ovakvi minuti,
kada ću se zatvoriti u sobu i plakati.
Za moj plač svi će biti gluvi,
jer za tugu znaće samo zidovi.
 
Mogu samo da se nadam da će sve ići lako,
ali pitanje je da li će biti tako.
Treba prevazići tugu i mrak,
a za tako nešto treba biti jak.
 
Malo mi je bolje, sad imam jaku veru,
a to je ono što mi treba za put u pravom smeru.
Otvorila sam oči i idem do nekog sjaja,
Koliko je samo trebalo da dođem do tog osećaja.
 
Ali ometa me strah, šta ako je varka?
ne mogu da verujem da su osećanja tako jaka.
I dokle ću ovako, sve se ka gorem nastavlja,
Bolje da sad stanem, jer mi se čini-pesma nema kraja.


Trazim te i dalje...

Trazila sam te u noci,
nadala se da ces doci,
pogledom te zvala 
i mirisom privlacila.
 
Vreme je prolazilo
i polako je vec svitalo,
a ja sam i dalje cekala,
samo da bih te videla.
 
Preko svega sam spremna preci,
eto i to sam ti htela reci,
jer iako me sve to boli,
moje te srce mnogo voli.
 
Volela bih znati gde si sada,
mozda ti se srce ni ne nada,
mozda nisi ni svestan koliko te volim
i da sam spremna za tebe da se borim.